Najstrasnije horor price od kojih zastaje dah...

Dobrodošli na moj blog

29.04.2013.

Dete...

U jednom malom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga počeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao. Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili preseliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kupili su jednu kuću u Ličkoj Rječini. Nedugo nakon useljenja, često ih je noćima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi. Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač. Jedne noći probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga počelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo: ''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!'' Kada je Ivona to čula, a već je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i počela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!'' Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelo unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada. Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je čula: '' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! '' Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Učini mu ono što je on učinio meni.'' Ivoni nije bilo jasno što treba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive. Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći. Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete. Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.'' Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta. Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.'' Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno. Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i počinila samoubojstvo. Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta očevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje. Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kući. Kuća je poslije prodana nekom mladom bračnom paru.

25.04.2013.

Groblje...

Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je "po naški" Ema. Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam. Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen "čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku. Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila. Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila. Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.

23.04.2013.

Crni biser...

Bio je moj 18. rođendan. Sve je bilo savršeno,do večernjeg izlaska. U grad smo krenuli- Lana,Stella,Lanin dečko Luka,Stellin dečko Igor,moj dečko Matija i ja. Došli su svi zajedno k meni kući i donijeli neke poklone. Najviše mi se sviđao Matijin-srebrna narukvica s crnim biserom. ''Kako je prelijepa!''-komentirala sam dok mi ju je stavljao na ruku. Krenuli smo. Kada smo stigli u klub,dečki su otišli po piće,a nas troje je otišlo do wc-a. Stella je ušla u wc,a Lana i ja smo popravljale šminku s obzirom da je vani padala kiša. U wc su ušle 2 djevojke. ''Odakle ti ta narukvica?''-upitala me jedna. ''Dobila sam je od dečka za rođendan.''-pohvalila sam se. Djevojka me pogledala u oči. Njene su oči bile crvene,a lice blijedo. Uplašila sam se. ''Cure,idemo.''-rekla sam. Stelle i Lane više nije bilo. ''Stella,Lana,gdje ste??''-uznemirila sam se. Ni djevojke koja je ušla s njom nije bilo. Ostale smo same. Bila sam prestravljena,jer me gledala onim očima. Očima vraga. ''Tko si ti? Ne približavaj mi se!''- uplašeno sam hodala u iza. Udarila sam leđima o zid. ''Daj mi tu narukvicu!!''-zaurlala je grubim,neljudskim glasom. ''Ne dam,to je moje!''-odvratila sam sebično. Došla je do mene i uhvatila me za ruku. Njene su ruke bile ledene. ''Pusti mee!!''- zavrištala sam i odgurnula ju. Pala je na pod,a ja sam izletjela van i zalupila vratima za sobom. Pred vratima su stajale Stella i Lana. ''Hvala što ste me samu unutra ostavile!'?-rekla sam nezahvalno. ''Što to govoriš? Pa sama si rekla da te pričekamo ovdje''-odvratila je Stella. Ništa mi nije bilo jasno. ''Ma štogod,samo idemo po dečke i gubimo se odavde!!''-rekla sam i povukla ih za ruke. Vozili smo se u autu. ''Matija,odakle ti ta narukvica?''-upitala sam ga. Samo je šutio. ''Matijaa,upitala sam te nešto! Odakle ti?'' ''Daj da ti objasnim..''-počeo je. Pretrnula sam. ''Od moje bivše.. jako sam je volio,ali.. Sada je mrtva. Poginula je u saobraćajnoj nesreći. Pa sam je poklonio tebi.''- rekao je. ''O moj Bože! Od mrtve djevojke!!''-zaplakala sam. Odmah mi je proletjela kroz glavu djevojka iz wc-a. ''Sutra me vodiš na njen grob!''-zatražila sam. Tako je i bilo. Sljedeći me dan poveo do njenog groba. ''Lorena..''-pročitala sam sa suzama u očima. Skinula sam narukvicu i objesila je na njen križ. ''Nikolina,što to radiš?''- upitao me. ''Vraćam ono što je njezino..''-rekla sam mu i ispričala mu što se jučer dogodilo. ''To je nemoguće..''-rekao je. Otišla sam,a on je ostao. Sljedeće jutro sam se probudila,i ostala u šoku. Srebrna narukvica s crnim biserom se nalazila na mojoj ruci. Odmah sam je skinula. U tom je trenu netko pozvonio na vrata. Bile su to Stella i Lana,obučene u crno. ''Što se dogodilo?''-upitala sam uplašeno. ''Matija.. Pronašli su ga mrtvog. Ležao je otvorenih očiju i užasnutoga lica pokraj groba one djevojke. U ruci je držao crni biser s tvoje narukvice.''-plakala je Lana. Pogledala sam na narukvicu. On je i dalje bio na njoj.

20.04.2013.

:D :D

Sutra u 00:00 nove strasne pricice... Ljubim vas...

20.04.2013.

Ubica...

Bila je noć u Ličkoj Rječini. U blizini nije bilo ni žive duše. Obitelj Maričić se selila u jednu staru, napuštenu kuću gdje je živio starac Petrović dok mu nije izvađena kralježnica i glava spržena u mikrovalnoj pećnici. To je bilo najgore ubojstvo koje je čovječanstvo ikad vidjelo. Taj strašan zločin je počinio njegov sin Tihomir. To ubojstvo je stvarno potreslo zajednicu. Stari Petrović je stvarno volio svog sina. Branio je svog sina kada je činio mala vandalska djela protiv drugih članova zajednice. Tihomir je imao stalno problema, a njegov otac mu je uvijek pomagao. To ubojstvo je bilo tako neočekivano. Njegov otac mu je bio jedini prijatelj. Vratimo se sada obitelji Maričić koja se uselila u njihovu kuću. To je bila jedna obična obitelj. Ante i Ana su imali dvoje djece, petnaestogodišnju Mariju i desetogodišnjeg Marka. Djeca su upalila televizor kojeg je otac tek donio iz kombija. Nije bilo ništa pametno na programu pa su stavili na vijesti. U vijestima su čuli sljedeće: „Večerašnja glavna vijest je da je Tihomir Petrović pobjegao iz psihijatrijske bolnice. Da vas podsjetimo, Tihomir Petrović je ubio svoga oca tako da je izvadio njegovu kralježnicu, odsjekao mu glavu i spržio je u mikrovalnoj pećnici. Policija strahuje da bi se mogao vratiti u svoj rodni grad, Ličku Rječinu. To je posebno upozorenje svim ljudima s tog područja da budu na posebnom oprezu. Nemojte otvarati vrata strancima. Policija ulaže sve moguće napore da uhite najokrutnijega ubojicu. On može biti naoružan i opasan.” „O čemu su to govorili?”, pitao je otac. „Ma ništa posebno. Samo još jedan zatvorenik je pobjegao i policija želi da svi budu na oprezu.” Odgovorila je Marija, koja nije željela propustiti nijedan trenutak TV showa koji je slijedio na TV-u. Ante je bio više zabrinut zbog vijesti i želio je biti na oprezu, ali nije želio plašiti djecu. „Ana!”, viknuo je Ante, „dođi u kuću. „Šta? Još imamo jedan cijeli kamion stvari za unijeti unutra.”, prigovarala je Ana. „Ne sada, dušo. Samo uđi unutra da mogu zaključati i pomozi mi provjeriti da su svi prozori i vrata zaključani.”, rekao je Ante. „Šta se događa s tobom?”, upitala ga je Ana zbunjena njegovim ponašanjem. „Ubojica je pobjegao iz zatvora. Policija misli da bi mogao doći ovdje u Ličku Rječinu.”, objasnio je Ante. Tek kad su provjerili sve brave, čuli su jedan glas. „On dolazi kod vas”, upozorio ih je glas. „Vi........vi ćete umrijeti.” „Tko si ti? Tko je u kući? Tko će doći kod nas?“, ispitivao je Ante dok je pretraživao sobe da nađe uljeza. Obitelj se držala zajedno na kauču i gledali su prozore i vrata, bojali su se da su im životi u opasnosti. Ali nisu mogli zvati policiju i reći im da ih je duh upozorio da će ih netko ubiti. Točno kad je sat označio ponoć, čuo se zvuk otvaranja glavnih ulaznih vrata. Obitelj se zagrlila zajedno kad je zvuk koraka postajao sve glasniji i glasniji, kako se približavao sobi u kojoj su sjedili njih četvero. Ante je uzeo bejzbolsku palicu. Čekao je pred vratima da uđe uljez u sobu. Odjednom su se ugasila svjetla i Marija je vrisnula. Kada su se svjetla upalila, ubojica se pojavio pred njima. „Gdje je Marija, ona je nestala”, viknuo je Ante. Njezina majka je počelo odmah plakati. „Tko si ti”, upitaše ga Ante. „Zašto, ja sam Tihomir.”, smijao se zlobno, vidjevši koliki je strah prouzročio kod obitelji Maričić. „Gdje je naša kćer? Dati ćemo ti sve što želiš ako nam vratiš našu kćer.“, jecala je Ana. „Vi hoćete vidjeti svoju kćer ponovno?“, smijao se Tihomir. „Pa, pogledajte.“ Tihomir je pokazao na strop i Ana je vrisnula. Tamo je bila zavezano Marijino beživotno tijelo sa 13 čvorova. „Svi mi moramo jednom otići“, rekao je Tihomir i nestao. „Pokušao sam vas upozoriti, ali vi niste slušali“, rekao je onaj stari glas. „Bježite dok još možete, on će se vratiti.“ Ante se uspaničio i nije ga bilo briga što drugi misle i počeo je vikati: „Marko, Ana idemo odavde!!“ Ponovno su se ugasila svjetla i čuo se krik njegove žene. „Ana“, viknuo je Ante. Kada su se svjetla upalila, Ane više nije bilo. Tihomir ju je odvukao u šumu gdje je bio stroj koji služi za rezanje grana i drva. Bez oklijevanja, Tihomir je stavio Anu u stroj i upalio ga. Dijelovi kostiju i krv frcali su okolo mjesta gdje je Ana bila živa izrezana. On je stajao tamo i gledao taj prizor kao da gleda neku izvedbu komedije. „Sada je vrijeme da umru ostali u kući, kada neće otići iz moje kuće.“, govorio je Tihomir dok se vraćao u kuću. Ante je bio u kuhinji i tražio je Anu. Nije mogao zvati pomoć zbog toga što su se tek doselili u kuću, telefon još nije bio priključena, a najbliži susjedi kilometrima daleko. On je samo želio da se prekine ta noćna mora. „Ti si sljedeći“, rekao je Tihomir kad je uhvatio Antu za vrat. Ante je uspio uzeti nož da pokuša obraniti sebe i sina. Potrčao je gore u sobu, a Tihomir za njim. U sobi ga je uspio uhvatiti i oteo mu nož. S tim nožem mu je razrezao grkljan i nastavio mu potpuno odrezati glavu. Podigao je njegovo tijelo na ramena i vrtio se po sobi da pošprica cijelu sobu krvlju. Odnio je njegovo tijelo do stepenica i bacio ga dolje. „Tata“, vikao je sin. Sada je bio potpuno sam s ubojicom. Tihomir se počeo glasno smijati i gledao u Marka i rekao: „Dobro došao u moju noćnu moru....“ „Ne više“, rekao je onaj glas. „Tko je to rekao?“, pitao je Tihomir, po prvi puta uplašeno. „Ti zvučiš kao moj..........moj tata.“ „Vidio sam dosta. Ti više nećeš nikoga povrijediti, naručito ne ovoga dječaka. Možda sam uništio tebe, ali neću ovoga dječaka.“ „Dođi i bori se kao muško. Jednom sam te ubio, mogu ubiti i tvoju dušu.“ Tihomir je gledao uplašeno i odjednom osjetio da je poletio i zabio se u zid. Na zidu se zabio u jednu vješalicu koja ga probola kroz tijelo. Tako na zidu je samo rekao: „Tata, pomozi mi.“ „Ne ovaj put sine, ne ovaj put.“

16.04.2013.

Jakna na grobu...

JEDNE VECERI JEDAN DECKO IZADJE U GRAD SAM,NA JEDNO PICE,I VIDI JEDNU DJEVOJKU U BIJELOJ HALJINI...ODLUCI DA JOJ PRIDJE...I TAKO SU SE ONI ZEZALI I PILI CRNO VINO,DOK ODJEDNOM ON IZNENADA GURNE CASU I VINO SE PROSPE PO NJENOJ HALJINI..ONA GA ZAMOLI DA JE POVEZE KUCI,I DA JE SACEKA ISPRED DOK SE PRESVUCE.TAKO I BUDE,ODVEZE ON NJU,I CEKAO POLA SATA..SAT,SAT IPO...I ODLUCI DA IPAK POZVONI I DA VIDI ZASTO NE SILAZI...VRATA MU OTVORI NEKI STARAC, I KADA ON ZAPITA ZA IME CURE,STARAC MU ZAPANJEN ODGOVORI DA JE TO IME NJEGOVE CERKE KOJA JE UMRLA JOS PROSLE GODINE..NARAVNO DECKO NIJE POVJEROVAO..STARAC MU POKAZE SLIKU.....BILA JE TO ONA..ALI MALI I DALJE NIJE VJEROVAO, I USPUT MU OBJASNI STA SE DOGODILO,DA JE NAIME PROSUO VINO PO BIJELOJ HALJINI U KOJOJ JE BILA.. STARAC GA JE SAMO GLEDAO.....NJEGOVA KCER JE BILA SAHRANJENA U VJENCANICI KOJU JE KUPILA PRIJE SVOJE SMRTI,NADAJUCI SE USKORO VJENCANJU SA SVOJIM DECKOM KOJEG JE MNOGO VOLJELA.... NI OVO NIJE UVJERILO MOMKA,KOJI JE ZATRAZIO EKSHUMACIJU... KAD SU OTVORILI GROB...NA NJENOJ HALJINI BILA JE VELIKA CRVENA MRLJA......

16.04.2013.

Upali svetlo...

Dve cimerke su se dogovorile da ce prizivati duhove jer im je bilo dosadno . Kada su to uradile jednu je pocela boliti glava, a ova druga je otisla na neki party. Kada je izasla iz sobe , na ulicu primetila je da je zaboravila novcanik te se vratila kuci da ga uzme...Kada je usla u sobu mislila je da njena cimerka spava te nije upalila svetlo da je ne bi probudila... Kada se vratila sa party-a docekala ju je policija oko kuce.... Usla je u sobu da vidi sta se desilo....Na zidu je krvlju bilo napisano "Je li ti drago sto nisi upalila svetlo?" Jedina osoba koja je bila sumljivac policiji je bila Ona! Pocinitelj nikada nije pronadjen .......

16.04.2013.

Utvara...

Sve je počelo jedne letnje noći kada je devojka otišla kod drugarice da prespava.Posle dužeg razgovora,dok je sat otkucavao ponoć,rešile su da spavaju u ustoj sobi. Dok je spavala, odjednom je osetila da je zahladnelo u sobi.U početku joj nista nije bilo čudno ali kako je mogla da vidi svoj dah, podigla se iz kreveta da dohvati jos jedno ćebe.U tom trenutku vrata od ormana su se otvorila i ukazala se vrlo strašna utvara koja se kezila. Devojka je ugledala ženu, dugačke crne kose, bele haljine, krvavih očiju i skroz bele kože sa vrlo strašnim izrazom lica dok se smeje. Čudno joj je bilo što je imala vrlo dugačke prste, u strahu počela je da vrišti i da budi drugaricu ali ona je nije čula, spavala je tako čvrsto da nije mogla da se probudi??? Pokušala je da upali svetlo ali nije radillo,soba je bila čudna kao da je utonula u neki drugi mračni svet. Kada je utvara počela da izlazi iz ormana, devojka je otišla do kreveta i pokrila se ćebetom u nadi da je to samo košmar... U tom trenutku utvara je uhvatila devojku za nogu,što ioj je izazvalo strašan osećaj a cela noga na mestu dodira bila je hladna. Tada u napadu panike,drugom nogom je šutnula utvaru u predelu grudi i ona je pala.A onda je sledilo ono što je devojci sledilo krv u žilama, utvara je krenula nazad u orman ali hodajući kao pauk i počela utanjati u gomilu odeće kao da je neka voda. Devojka nikada neće zaboraviti taj poslednji trenutak kada je utvara polako utanjala u odeću i gledala u nju zlim, strašnim pogledom,jezivo se cerekajući... Onda je sve utihnulo a devojka je dočekala jutro gledajući u orman i plašeći se da nešto opet ne izadje. Ujutru,njena drugarica se probudila kao da ništa nije bilo a i drugi ukućani su se ponašali uobičajeno.Nije htela više da ostane tu, drugarici nije rekla šta se desilo, nego je slagala da ima neke obaveze.... Posle ovog dogadjaja,noći ove devojke nikada nisu bile iste...


<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930